Već se evo nekoliko minuta borim sa prvom rečenicom ovoga posta. Mislila sam se osvrnuti na činjenicu da mi je prebrzo proletjelo vrijeme između Božićnih i Uskršnjih blagdana. Uskrs je došao i prošao bez puno boja u vrtu, što me je dosta ražalostilo. Cvijeće i pupoljci su ostali zarobljeni pod ledenim prekrivačem, a ono nešto malo što se spasilo i preživjelo snijeg, ostalo je na milost i nemilost vjetru i kiši. Nikako da nam dođe pravo proljeće. Zato se nisam čudila sama sebi kad sam pokupovala sve mirišljave zumbule na tržnici. Jednostavno mi treba boja, nešto živo i mirisno.
U svom tom sjetno-kišno vremenskom raspoloženju nisam imala puno volje za ostvarit neke svoje teže stvaralačke planove jer mi ipak fali sunce da me napuni svojom energijom.
Sitna zadovoljstva ukrašavanja doma i pisanica začinila su mi dane koje sam provodila u druženju sa obitelji, prijateljima, djecom, njihovim hobijima, a dobar dio dana sam provodila i u kuhinji, kao i obično.
Zadnjih par godina izbjegavam ukrašavanje friških domaćih jaja, već za to upotrebljavam ili stiroporna ili drvena. Svako jaje iziskuje nekoliko sati truda i vremena, koje moram "ukrasti" od sna, jer mi rijetko ostane toliko vremena u komadu za radnih dana i onda mi je žao kad mi se nakon nekoliko godina čuvanja nešto tako dragocjeno slučajno razbije u komadiće.
Još jedan razlog zašto izbjegavam ukrašavati domaća jaja je i taj što ih radije upotrijebim u kolačima, jelima, a kuhana jaja jedemo dok su još topla.
Nešto sam jaja ukrasila decoupageom, a najviše volim ova svoja šarena, inspirirana narodnom nošnjom svoga kraja i nekim svojim detaljima. Upotrebljavam akrilne boje, linere, šljokice, ljepila, kamenčiće, perlice, po tom pitanju si baš dam oduška.
I tako godina za godinom moja zbirka dragocjenih pisanica raste, a košarica im je sada pretijesna.
