MAKE OVER IZ DJEČJE U TEEN MUŠKU SOBU

Spremam se napisati ovaj post još od ljeta. Ali nikako da se primim pisanja. Prvo mi je bilo vruće jer sam sobu preuređivala u onom valu najgorih sparina. Nije mi pomagala ni klima iz hodnika jer sam morala držati vrata zatvorenima zbog mačke koja je čekala pred vratima. Nekoliko puta mi je uspjela zbrisati i skoro završila u kanti sa bojom. Srećom nije. Inače bi ju morala obrijati na ćelavo. Uvijek mi je voljela biti za petama....

Dakle…

Otkuda da krenem?

Soba je bila u jednoj nijansi srednje tamne plave boje koju je potkrovlje još dodatno potamnjivalo barem za nijansu-dvije.

Ormari su bili u nekoj narančastoj bukva verziji, tako da sam i njih morala obojati da bi se uklopili.

Prva ideja mi je bila jedan zid u školskoj ploči. Pa se nisam nikako mogla odlučiti kako da to napravim dok mi nije sinula ideja siluete nekog no name grada. I  znala sam da je to što želim.

I sve ovo je trebalo biti iznenađenje dok je potomak bio na sportskom ljetovanju, tako da nisam imala puno vremena. Doslovno tri dana i dobar dio noći.

Zidove sam bojala u laganu Caparolovu sivu nijansu, dva premaza, a ormare u crno bijelu kombinaciju. Nekako mi je ta kombinacija boja sjela. Prije se nikad ne bi na to odlučila, al eto i ja se mijenjam.

Pomagala mi je i kćer koja je ljepila pik traku i prala četke. I mačka nadglednica.

Nisam kupovala boju za školsku ploču jer bi to bilo previše izdataka za 20 kvadrata zida puta dva premaza, dakle 40 i još barem koji kvadrat namještaja.

Kupila sam primer od Caparola (na bazi vode, može se upotrebljavati čak i na frižideru) i njime obojala površine od namještaja, a nakon toga su slijedila dva premaza boje za beton, crne i bijele.

Na zidu sam prvo olovkom nacrtala obrise grada,  zatim pik trakom obrubila rubove, obojala gornji dio neba, zatim skinula pik traku i bojala zgrade u crno. Tri puta.

 Tako da boja za beton u tri namaza zamjenjuje boju za školsku ploču. Fotografije su sa mobitela tako da nisu baš onakve na kakve sam navikla, ali šta je tu je.

 Žao mi je što nisam fotkala sobu kako je prije izgledala, čisto za usporedbu, ali evo krajnjeg  rezultata:

U Ikei smo nabavili novi tepih, lampu i radni stol.

I na kraju, guštanje....

Trajalo je čak do vikenda, a onda sam kćeri morala napraviti isto make over u djevojačku sobu. Pokazala bih vam, ali nemam dopuštenje. 

STOPALA NA SUNCE!

Konačno smo skinuli čarape, cipele i uživamo bosonogi, u natikačama, sandalama, japankama....
Da bi što bolje uživali u ljetu, vaše nožice trebaju jednostavnu pripremu, lagani make over kako bi još ljepše izgledale u vašim omiljenim obuvalicama.

Recept za mekana stopala pronašla sam na internetsima i evo ga dijelim sa vama.

¼ čaše listerina (tekućina za ispiranje zubiju)

¼ čaše octa

½ čaše vruće vode (toplije u svakom slučaju)

Sve skupa promiješati, namakati stopala 10-15 minuta u nekoj plastičnoj posudi, po mogućnosti ne prevelikoj kako bi vam bilo dosta tekućine za pokriti prste.

Zatim istrljati ručnikom.  Isprati.

Završiti uređivanje lakiranjem noktiju i kremicom za dodatnu njegu.

Nisam napisala upozorenje za one koji ne mogu gledati u nožne prste, hahaha....

TERAPIJA BOJAMA

Vani sve cvate i miriši zrak po gliciniji, karanfilima, svježe pokošenoj travi, cvrkuću ptičice, žvrgolje glasno u krošnji drveta preko puta, ujutro me budi kukavica u daljini, kreket žabe u spremniku za vodu, a i fazan kao da trubu nosi.

Sada su šetnje dvorištem najslađe, odmor za oči i dušu. Sve boje mojih glicinija, redom plava, bijela i roza. Bijela je najbujnija i najstarija. 

Crveni se geum u kamenjaru, nježno i besramno u isto vrijeme....

Ova kamenjarka poput zlata zažutila je sve oko sebe, mislim da se zove kamenita trava, ali nisam sigurna.

Pakujci, šareni veseljaci koji me nikad ne iznevjere.

Verbene, otporne na sunce i izdržljive kamenjarke....uspijevaju na više polja.

I za kraj nešto iz prozorske teglice.....

Koje vi cvijeće volite?

Vjerujem u anđele.....

Skupljam energiju koje mi fali ovo proljeće, valjda sam se zimus potrošila....i sve više slikam i uživam...malo sove, malo anđele, veseli to slikanje i mene i ono dijete u meni što nikad odraslo nije.

 Slikala sam ovo za jednu meni dragu, posebnu osobu kojoj treba jedan ovakav anđeo. Nadam se da će pomoći.


I za kraj, stih od dragog Olivera

ne vjeruj sudbini čitanoj iz dlana

putove svoje stvorit ćeš sama

zaklopi sad oči i pusti me sebi

sidri se mirno

srcem o tebi

od kada te znam 

ja vjerujem u anđele

od kada te znam

ja vjerujem da postoje

od kada te znam 

ja vjerujem u anđele 

od kada te znam 

ja vjerujem da postoje

SOVE

Kreativnost obično stvara još kreativnosti pa sam uzela kist u ruke i svoje omiljene boje.

            I tako su nastale sovice.

Jedna vesela gusarica

I jedna noćna kraljica

Obje sove su već sretno udomljene i nadam se da su razveselile svoje vlasnice.

Inače ako želite nešto slično možete mi se javiti jer slikam i po narudžbi.Ovo je akril na canvasu.

PINGVINI I MAČKE NAOPAČKE

Kod mene je za Uskrs tradicionalna samo pečenka. Domaća, napacana i ispečena u kikiriki posudi. Jaja se ukrašavaju svakako samo ne na onaj klasični način.

Ove godine su to bili pingvini.

Izrada je jednostavna, stiroporna jaja ofarbali smo akrilom u crnoj i plavoj boji, zatim pričvrstili pomične oči, te kljun i nožice izrezane od spužvastog materijala.

Ipak najljepši dio Uskršnjeg aranžmana bila je naša mezimica.

 I tada je krenula igra sa pisanicama.

Maškare, veljača i krafne

Oduvijek sam se voljela maskirati, onako za po doma, ali nikad nisam imala priliku pojaviti se u javnosti maskirana, osim ako računamo nekoliko školskih predstava i igrokaza.

Nekako su mi najzanimljivije orijentalne teme kao iz Ali babe i 40 hajduka i Kleopatrinog doba....

Još sam lani, slučajno, tražeći neke rekvizite na Ebayu naišla na originalnu haljinu za trbušni ples koja je sadržavala i maramu sa nazovimo ih srebrnjacima iz Aleksandrije kojoj nisam mogla odoljeti...neka se nađe. 

I tako je čamila više od godinu dana u ormaru, tu i tamo bi ju znala obući iz zabave i eventualno na terasi zveckajući u njoj stavljala sušiti veš....hahaha, znam, ali tak je....

Onda sam jedan dan nabavila i periku. Teška je i dugih gustih vlasi, neke zanimljive boje, isto tako čekala na svoje outanje....

Neko vrijeme sam neposlušne i guste šiške kopčom fiksirala na čelu, dok mi jednog  nije dosadilo pa sam ih podšišala, namjerno ukoso.

Ok, nakon tjedan dana sam to učinila i na svojoj pravoj kosi, ali nećemo sad o tome....

Zajedno sa kolegicom otišla sam na kostimiranu zabavu gdje smo izabrane za najoriginalnije maske te dobile nagradu korištenja tri sata saune i bazena (vjerujem da je tu presudio i trbušni ples), u svakom slučaju bilo je zabavno.

Tog sam dana ispekla i svoje prve zadovoljavajuće krafne....inače mi se dizana tijesta baš i ne dižu.

Sad već razmišljam što ću biti iduću godinu.........nego....kakve vi maske volite?

NAHRANITE SVOJE PTIČICE!

Blagdani su. Stolovi su puni hrane, toplo nam je i uživamo ušuškani ispod pokrivača. Vani su minusi debelo ispod nule, snijeg je prekrio sve i ptičice su gladne, u potrazi za hranom.

Ja imam naviku svoje ptičice hraniti cijele godine, povremeno im ostavljajući kugle sa sjemenkama i puneći hranilicu u dvorištu. Ovo smo ljeto imali i tri gnijezda crvenrepki na terasi.

Trenutno moje društvance broji nekih desetak ptičica, od kojih su sjenice u najvećem broju, njih čak osam, uvijek u paru, zatim jedan mali plahi crvendać i usamljeni vrapčić.

Hranilice sam postavila po cijelom dvorištu, ali ipak najviše ih imam na terasi, kako bi ih mogla čim više gledati i fotografirati. 

Ako pak niste sigurni koje vam vrste  ptičica dolaze na hranilicu, potražite ih OVDJE.

Ako ste u nedoumici čime i kako  hraniti ptičice, pogledajte ovaj  LINK sigurna sam da će vam pomoći.

Nahranite svoje ptičice! Biti će Vam zahvalne.