TERAPIJA BOJAMA

Vani sve cvate i miriši zrak po gliciniji, karanfilima, svježe pokošenoj travi, cvrkuću ptičice, žvrgolje glasno u krošnji drveta preko puta, ujutro me budi kukavica u daljini, kreket žabe u spremniku za vodu, a i fazan kao da trubu nosi.

Sada su šetnje dvorištem najslađe, odmor za oči i dušu. Sve boje mojih glicinija, redom plava, bijela i roza. Bijela je najbujnija i najstarija. 

Crveni se geum u kamenjaru, nježno i besramno u isto vrijeme....

Ova kamenjarka poput zlata zažutila je sve oko sebe, mislim da se zove kamenita trava, ali nisam sigurna.

Pakujci, šareni veseljaci koji me nikad ne iznevjere.

Verbene, otporne na sunce i izdržljive kamenjarke....uspijevaju na više polja.

I za kraj nešto iz prozorske teglice.....

Koje vi cvijeće volite?

CVIJEĆE MOJE RADO BIH TE BRALA

Ovih dana vrijeme se poigrava sa nama, baš kao dijete sa loptom. Jutra su magličasta, hladna, a kako dan odmiče, sve je toplije. Prerana večer opet zavije hladnoćom, a moje biljčice se mijenjaju iz dana u dan. Polako žute listovi, padaju, cvijeće nestaje, spremajući se na željno čekani zimski počinak. Uvijek me nekako rastuže smeđe crne glavice nekad žarkog cvijeća, polusuhe grančice i napola istrunulo lišće. Al sad nećemo o tome.

Ovo je vrijeme da cvijeću kažem hvala, na svakom cvjetku, na svakom listu, na bezbrojnim motivima mojih fotografija.

Svakoj pčeli, bumbaru i leptiru. Hvala! Hvala! Vidimo se opet sa prvim toplim zrakama sunca.

Ovo sam ljeto zbog suše malo zapostavila svoj cvjetnjak, ne u smislu da ga nisam održavala i uređivala već nisam ništa novo sadila. Tj. jesam, ali nešto sitno. Imala sam u planu više toga, pokoje drvo, neke nove ideje, ali život nas uvijek okrene na neku drugu stranicu. Tako moje želje stoje i dalje u mom srcu čekajući dan kada će se ostvariti.