nedjelja, 11. studenoga 2012.

CVIJEĆE MOJE RADO BIH TE BRALA

Ovih dana vrijeme se poigrava sa nama, baš kao dijete sa loptom. Jutra su magličasta, hladna, a kako dan odmiče, sve je toplije. Prerana večer opet zavije hladnoćom, a moje biljčice se mijenjaju iz dana u dan. Polako žute listovi, padaju, cvijeće nestaje, spremajući se na željno čekani zimski počinak. Uvijek me nekako rastuže smeđe crne glavice nekad žarkog cvijeća, polusuhe grančice i napola istrunulo lišće. Al sad nećemo o tome.




Ovo je vrijeme da cvijeću kažem hvala, na svakom cvjetku, na svakom listu, na bezbrojnim motivima mojih fotografija.












Svakoj pčeli, bumbaru i leptiru. Hvala! Hvala! Vidimo se opet sa prvim toplim zrakama sunca.









Ovo sam ljeto zbog suše malo zapostavila svoj cvjetnjak, ne u smislu da ga nisam održavala i uređivala već nisam ništa novo sadila. Tj. jesam, ali nešto sitno. Imala sam u planu više toga, pokoje drvo, neke nove ideje, ali život nas uvijek okrene na neku drugu stranicu. Tako moje želje stoje i dalje u mom srcu čekajući dan kada će se ostvariti.

1 komentar:

  1. slažem se, cvijeće je ukras života. prečesto zaboravimo koliko je prisutno oko nas i čini nam život ljepšim.

    OdgovoriIzbriši