Skidanje paučine......proljeće je a u meni (ne)mir...

Konačno je došlo vrijeme da poskidam prašinu i paučinu sa zakutaka bloga, već me lagano peče savjest zbog ne izvršavanja ove slatke obaveze.

Zima je prošla nekako brzo, uz blagdane, nešto praznika, dekicu, dobro društvo i kolače...ok, ja sam kolače izbjegavala jer sam onak na laganoj dijeti....već mjesecima.

Lani sam krenula na zumbu i oduševila me laganost izvedbe napornih pokreta uz odlične plesne ritmove, uživam u svakoj minuti i pokretljivosti kukova koju sam negdje zatomila usput....a sad sam opet pronašla onu ženu u sebi. Oduševi me svaki put ona energija koja traje satima i satima nakon treninga. Pisat ću više o tome jednom drugom prilikom.

I tako mi je brzo stiglo proljeće uz sve obaveze da sam neki dan uzela fotoaparat u ruke nakon duže vremena i opet se vratila staroj ljubavi, fotografiji. Bilo bi lijepo otputovati negdje na koji dan i uživati loveći objektivom zanimljive prizore.

Za sada opet se moram zadovoljiti svojim dvorištem koje mi tako lijepo zahvaljuje za sve one silne sate truda koje sam mu posvetila, bojama i mirisom me opet iznova oduševljava. I baš kad pomislim da ono zimsko sivilo neće nikada nestati, zelena opet prevlada i ponovo učini moj mali raj čarobnim i privlačnim.

I da, sve je u redu, baš onako kako treba biti. Sreća je ipak u malim stvarima kojih ima toliko puno da mi je sve toplo oko srca i šire....