nedjelja, 10. svibnja 2015.

TERAPIJA BOJAMA

Vani sve cvate i miriši zrak po gliciniji, karanfilima, svježe pokošenoj travi, cvrkuću ptičice, žvrgolje glasno u krošnji drveta preko puta, ujutro me budi kukavica u daljini, kreket žabe u spremniku za vodu, a i fazan kao da trubu nosi.

Sada su šetnje dvorištem najslađe, odmor za oči i dušu. Sve boje mojih glicinija, redom plava, bijela i roza. Bijela je najbujnija i najstarija. 









Crveni se geum u kamenjaru, nježno i besramno u isto vrijeme....


Ova kamenjarka poput zlata zažutila je sve oko sebe, mislim da se zove kamenita trava, ali nisam sigurna.


Pakujci, šareni veseljaci koji me nikad ne iznevjere.


Verbene, otporne na sunce i izdržljive kamenjarke....uspijevaju na više polja.


I za kraj nešto iz prozorske teglice.....


Koje vi cvijeće volite?


subota, 2. svibnja 2015.

Vjerujem u anđele.....

Skupljam energiju koje mi fali ovo proljeće, valjda sam se zimus potrošila....i sve više slikam i uživam...malo sove, malo anđele, veseli to slikanje i mene i ono dijete u meni što nikad odraslo nije.




 Slikala sam ovo za jednu meni dragu, posebnu osobu kojoj treba jedan ovakav anđeo. Nadam se da će pomoći.


I za kraj, stih od dragog Olivera


ne vjeruj sudbini čitanoj iz dlana

putove svoje stvorit ćeš sama

zaklopi sad oči i pusti me sebi

sidri se mirno
srcem o tebi
od kada te znam 
ja vjerujem u anđele
od kada te znam
ja vjerujem da postoje
od kada te znam 
ja vjerujem u anđele 
od kada te znam 
ja vjerujem da postoje