utorak, 10. veljače 2015.

Maškare, veljača i krafne

Oduvijek sam se voljela maskirati, onako za po doma, ali nikad nisam imala priliku pojaviti se u javnosti maskirana, osim ako računamo nekoliko školskih predstava i igrokaza.
Nekako su mi najzanimljivije orijentalne teme kao iz Ali babe i 40 hajduka i Kleopatrinog doba....
Još sam lani, slučajno, tražeći neke rekvizite na Ebayu naišla na originalnu haljinu za trbušni ples koja je sadržavala i maramu sa nazovimo ih srebrnjacima iz Aleksandrije kojoj nisam mogla odoljeti...neka se nađe. 
I tako je čamila više od godinu dana u ormaru, tu i tamo bi ju znala obući iz zabave i eventualno na terasi zveckajući u njoj stavljala sušiti veš....hahaha, znam, ali tak je....



Onda sam jedan dan nabavila i periku. Teška je i dugih gustih vlasi, neke zanimljive boje, isto tako čekala na svoje outanje....




Neko vrijeme sam neposlušne i guste šiške kopčom fiksirala na čelu, dok mi jednog  nije dosadilo pa sam ih podšišala, namjerno ukoso.



Ok, nakon tjedan dana sam to učinila i na svojoj pravoj kosi, ali nećemo sad o tome....


Zajedno sa kolegicom otišla sam na kostimiranu zabavu gdje smo izabrane za najoriginalnije maske te dobile nagradu korištenja tri sata saune i bazena (vjerujem da je tu presudio i trbušni ples), u svakom slučaju bilo je zabavno.

Tog sam dana ispekla i svoje prve zadovoljavajuće krafne....inače mi se dizana tijesta baš i ne dižu.






Sad već razmišljam što ću biti iduću godinu.........nego....kakve vi maske volite?