RUBY CRVENA I SMARAGDNO ZELENA

Poslije posla otišla sam šusteru  Zdenku (da, isti onaj kojeg smo gledali u Farmi) pogledati da li ima koji par balerinki za mene. Inače on radi super udobne kožne balerinke u raznim bojama sa mašnicama. 

Malo je u deficitu sa brojevima jer očekuje pošiljku kože da napravi nove. 

Zagledala sam crvene, ali nažalost samo su mu male ostale. Jedine koje sam mogla obuti bile su žute, ali danas nisam bila raspoložena za žuto. Pričekat ću još koji tjedan, pa ću ga ponovo posjetiti.

Kako doma imam par crvenih pomalo apšisalih Batinih balerinki, došla sam na ideju da ih malo preuredim. 

Na rubovima im se ostrugala boja, pa izgledaju pomalo neuredno. Odlučila sam ih malčice osvježiti divnim Ruby Pumps lakom i ponekim kamenčićem.

Inače, samo da se zna da Ruby izgleda prekrasno na noktima, mene uvijek asocira na Božić, svečanost, Dorothy....

Ne znam koliko mi je pametno bilo rub cipele namazati lakom za nokte, al svejedno sam se odlučila za taj korak. Dodala sam po dva kamenčića na svaku cipelicu koje sam zalijepila famoznim E 6000 ljepilom u koje se kunu svi upućeni hobisti. Ja sam svoj naručila preko Ebaya, cijenu sam zaboravila isti tren kad sam ga naručila, ali ima ga u većim pakiranjima, manjim, sa suženim dodatkom.....vidjet ćemo do kada će se kamenčići držati.

Poneki put škljocanje fotoaparatom u smjeru zalaska sunca (sudeći po ovoj bajkovitoj fotki ocvalog
tulipana) i nije tako loša ideja.

VRTNI DNEVNICI - TRAVANJ 14.

Nakon dugog perioda mirovanja i  zimskog sna, konačno smo se probudili i moj vrt, i ja. Odmah živnem čim ugledam svoje biljčice koje su strpljivo mirovale ispod zemlje i ledenog pokrivača koji je ove godine tako dugo ostao. Predugo. 

Od nekolicine biljaka koje malo kasne sa cvatnjom zbog produženog zimskog perioda su najbrojniji zumbuli i tulipani. Kako nisam imala puno vremena za fotografiranje, evo što sam  "ulovila".

Ovaj vikend smo se svi zajedno, obiteljski primili orezivanja biljaka, čupanja trave i korova, uređivanja i košenja trave i nadamo se da će nam idućih tjedana, mjeseci naša velika ljubav, naš mali raj uzvratiti bojama i mirisima koje tako željno iščekujemo.

Ruže su najviše stradale ove zime i morali smo ih drastično skratiti, ali nadamo se da će se u potpunosti oporaviti. Neke biljčice još nisu ni nikle, provjerila sam, ali to je normalno, ne niču sve u isto vrijeme. Trava je tako gusta zbog silne vlage da ju je bilo doista teško i naporno dovesti u red. 

Sunce je zapeklo kao da je početak ljeta, a ne proljeće, tako da je moja kremica za hitne slučajeve već u opticaju. Većinu poslova sam odradila čudnim položajima tijela (posebno u kamenjaru) stoga sutra očekujem lagani "muskulfiber". Trebat će mi neko vrijeme dok ne postignem svoju radnu kondiciju.

Moja mala vila strpljivo je čekala u sigurnom kutku prozora da konačno i ona izađe na sunce, među cvijeće i leptire gdje i pripada. Njezina je ptičica spremna za još jedan let.

MOJA MODNA "HOĆU TO" LISTA

Konačno sunce! Konačno! Toliko sam ga željna da mi ne smeta što je zubato.

Prva stvar na koju ŽMK moje vrste pomisli čim vidi sunce u proljeće su roba i ormari (osim cvijeća, leptira i vage).

Da sad ne kvarimo raspoloženje kućanskim poslovima i dijetama, već želim sa Vama podijeliti svoju sunčanu inspiraciju.

Ja  kao velika obožavateljica boja i haljina volim ženstveno oblačenje i detalje. Sretna sam kad ne moram razmišljati o spolu osobe koju sretnem, tj kad se vidi iz aviona da cestom hoda žena, a ne mutant.

Haljine pristaju i mršavim i krupnijim pojedinkama ženske vrste tako da nemate izgovor da ih ne nosite osim ako se u njima zbilja ne osjećate dobro.

Za nositi haljine treba imati stav „boli me briga za sve, ja sam žensko“ i dati si truda i volje za nositi ih. A to zbilja nije teško jer su iznimno praktične. Ono što trebate znati je odabrati pravi model, duljinu i vratni izrez koji vam pristaje. Meni kao ženi sa oblinama i ne baš idealnom težinom pristaju veći vratni izrezi, strukirana A linija, duljine do koljena i duže.

Podijeliti ću sa Vama par modela za koje si moram naći odgovarajući materijal i pravac šnajderica. A materijala danas barem ima. Ja cijenim one pamučne, likraste, malo rastezljive materijale zbog toga što su se pokazali nosivi u svim situacijama.

Nekoliko haljina u raznim bojama i dužinama mogu Vas doslovno obući za cijelo ljeto, veći dio proljeća i jeseni. Uz popratni accessorize možete uvijek biti neponovljivo zanimljivi i unikatni. 

I ne morate se bojati detalja, jer oni su jako bitni. Naušnice, ogrlica ili big size prsten mogu zaokružiti cjelokupnu vašu pojavu. Sad, o ukusima se ne raspravlja. Što god da stavili na sebe nosite to dostojanstveno, uspravnog držanja i ono najbitnije- sa osmijehom na licu. Uživajte u svakom danu jer niti jedan od njih se neće ponoviti!!!!

NIJE PMS, SAMO MALO KUKAM

Zbilo se to jučer kasno navečer nakon što sam umorna i ispijena od stranaka došla sa posla, kao od šale umijesila pizze klincima za ručak (imala sam tijesto od dva dana ranije).

Sama sam sebi čvrsto obećala da neću niti prismrdit kompjuteru jer me kičmitis počeo zezati sve jače (moram pogledati što kaže L.Hay na to, al sigurna sam da se radi o ljubavi) i nakon dvadesetak podizanja utega od čak dvije kile za dobrobit moje cirkulacije ipak sam prekršila obećanje.

U stvari niti ne sjećam se što je bio povod mog logiranja na komp, ali sam sigurna da ima veze sa Fairylandom, virtualnim vrtom kojeg sam nakon dvije godine opet počela zalijevati. : Smajlić koji rolajza:

 Ne pitajte.  Male stvari čine razliku. A ja se sad baš i ne mogu usred ove mećave i njezine Kišovitosti baviti sa pravim vrtom.

I što sam ono htjela reći......

E daaaaa, krenula sam pregledavat stare fajlove i fotografije kadli je kompjuter počeo krčati kao da ga netko reže ili je očito režao na mene zbog nemoguće misije koju sam mu zadala. Naime, ja kao strastvena fotografkinja sa tri  fotoaparata i nekoliko kartica redovito keljim te iste fotke na desktop, a moja sestra svakih par mjeseci pop...ovaj pošizi kad vidi stanje na mom računalu pa mi iste te fotke uredno skida i slaže negdje duboko gdje ih jedva nađem jer mi kao zbog svojih gabarita zakrčuju i usporuju kompjuter. A ja njoj vjerujem. Samo i vjerujem sama sebi jer znam da nešto što je dobro spremljeno neću baš tako lako naći. I u svemu tome ulovila me panika da će mi sve fotke pojesti plava trava zaborava ako mi se sruši hard. Pa sam zato odlučila sve skinut na vanjski. A to je posao gori od betoniranja parapeta za dvorišnu ogradu.

I onda sam doživjela  iznenađenje. Iskopah jednu pjesmu koju sam zaboravila da sam napisala. Znate onaj osjećaj (kojeg ću ja imati za mjesec dana kad ću ovo čitati) kad sami sebi ne vjerujete da ste napisali ono što čitate. Meni se to često događa, valjda se to zove zamor materijala, a malo i godine.

Sjećam se jedino vrućine u kojoj sam ju pisala.

I dakle zanemarite prvi stih. Ono o kiši. :trep:

Odavno već jesen stanuje u meni

Nedostaje mi kiša da sakrije sunce,
Prašnjavu i žednu zemlju da oživi
Trava već odavno gusta bila nije
A lišće već žuti, i orah se krivi.

Zlaćano polja u sutonu šapću
Očekujuć vrijeme, u berbu da se krene
Dok vrane u letu obijesno grakću
Al ne mogu uplašit zanesenu mene.

I ljubav će krenut opet ispočetka
Sa smirajem ljeta i počinak stiže
Dani su kraći, ah to je šteta
Al svi su mi dragi na okupu, bliže.

I sad jesensko dijete u meni viče dajte mi sunca, sunca mi dajte ( i eventualno novi katalog od Ikee)!!!!!

U prilogu fotka od lani, zajedno sa prigovorom na meteorološku situaciju.

  

USKRŠNJE PISANICE NA MOJ NAČIN

Već se evo nekoliko minuta borim sa prvom rečenicom ovoga posta. Mislila sam se osvrnuti na činjenicu da mi je prebrzo proletjelo vrijeme između Božićnih i Uskršnjih blagdana. Uskrs je došao i prošao bez puno boja u vrtu, što me je dosta ražalostilo. Cvijeće i pupoljci su ostali zarobljeni pod ledenim prekrivačem, a ono nešto malo što se spasilo i preživjelo snijeg, ostalo je na milost i nemilost vjetru i kiši. Nikako da nam dođe pravo proljeće. Zato se nisam čudila sama sebi kad sam pokupovala sve mirišljave zumbule na tržnici. Jednostavno mi treba boja, nešto živo i mirisno.

U svom tom sjetno-kišno vremenskom raspoloženju nisam imala puno volje za ostvarit neke svoje teže stvaralačke planove jer mi ipak fali sunce da me napuni svojom energijom.

Sitna zadovoljstva ukrašavanja doma i pisanica začinila su mi dane koje sam provodila u druženju sa obitelji, prijateljima, djecom, njihovim hobijima, a dobar dio dana sam provodila i u kuhinji, kao i obično.

Zadnjih par godina izbjegavam ukrašavanje friških domaćih jaja, već za to upotrebljavam ili stiroporna ili drvena. Svako jaje iziskuje nekoliko sati truda i vremena, koje moram "ukrasti" od sna, jer mi rijetko ostane toliko vremena u komadu za radnih dana i onda mi je žao kad mi se nakon nekoliko godina čuvanja nešto tako dragocjeno slučajno razbije u komadiće.

 Još jedan razlog zašto izbjegavam ukrašavati domaća jaja je i taj što ih radije upotrijebim u kolačima, jelima, a kuhana jaja jedemo dok su još topla.

Nešto sam jaja ukrasila decoupageom, a najviše volim ova svoja šarena, inspirirana narodnom nošnjom svoga kraja i nekim svojim detaljima. Upotrebljavam akrilne boje, linere, šljokice, ljepila, kamenčiće, perlice, po tom pitanju si baš dam oduška.

I tako godina za godinom moja zbirka dragocjenih pisanica raste, a košarica im je sada pretijesna.