XMAS CANDY EARRINGS - BOŽIĆNE NAUŠNICE

Radila sam inventuru u svojoj maloj kutijici sa perlicama i žicom te sam pronašla dijelove za naušnice koji me već čekaju godinama. Vidjevši zalihu perlica sinula mi ideja o candy naušnicama, a meni ne treba puno za inspiraciju.

Najviše muke mi je zadavalo hvatanje perlica povećim noktima.

Dio naušnice koji ide u uho zamijenila sam srebrnim, radi moguće alergije.

Jednostavno,  zar ne?

  

BOŽIĆNI NOKTI

Jučer i danas su mi posebno teški dani, valjda zbog ove južine. Ova kiša vani dodatno pogoršava situaciju tjerajući nas na zimski san, stoga nam se tako teško dići ujutro iz kreveta. Najradije bih provela cijeli dan ispod pokrivača, samo gledajući u strop i pričajući sama sa sobom.
Klinci su također teški, razdražljivi i samo gledaju kako bi našli razlog za svađu, a ja bih trebala naravno biti prisutna i presuditi na kraju.
U jednom trenutku, odlazim u kupaonicu i zaključavam vrata jer bih inače rekla nešto što bi kasnije sigurno požalila.
Živce sam odlučila zaliječiti nail artom. Ili kako već. Mislim da sam sad sasvim smirena. Napikavanje šljokica i ljepljene jednu po jednu čini čuda. Šteta što je mrak, pa su i fotke mrvicu tamnije nego što bi to bile po danu.

Htjela sam isprobati nešto prigodno za predstojeće blagdane. Kako već ovaj vikend palimo prvu adventsku svijeću, sam Božić mi se ne čini tako daleko. Ovime otvaram svečane pripreme!

DJEČJA SOBA ZA PRVAŠIĆA I KAKO SAM JU UREDILA

 

Neki dan sam razvrstavala fotografije na laptalu i na kompu, te sam shvatila da imam pripremljenih fotografija za nekoliko tema.

Pa da krenemo redom.

  Prošlo ljeto za vrijeme najvećih vrućina odlučila sam krenuti sa oslikavanjem, tj makeoverom zidova dječje sobe svog najmanjeg tulipana. Kako je dobio nešto novog namještaja, trebalo je to sve rasporedit i osmislit. Nisam željela klasično obojanu sobu, a opet sam htjela da ima nešto dječjeg u njoj (osim igračaka).

Sve zajedno trajalo je dva cijela dana i mogu reći da sam se uistinu naradila. Preznojila sam se nekoliko puta, a sparina mi je odmagala koliko je god mogla.

Dvoumila sam se prilikom biranja boje, a opet sam htjela da se ne "tuče" sa bojom namještaja.

Nedostaje još nekoliko svemirskih brodova koje planiram napraviti u idućih par godina ili barem do slijedećeg bojanja (nadam se da će biti prije ženidbe.)

 Materijal koji sam upotrijebila za oslikavanje: tri boje (bijela,ova sunčana krem žuta, zatim zelenkasta pastel), pik traka, nekoliko veličina valjaka, šira posuda za boju (zbog valjka) i puno puno strpljenja i živaca. 

Po mogućnosti nabavit neki najlon za zaštitit namještaj i podove.

Nadam se da vam se sviđa.

OBOŽAVANE KNEDLE SA ŠLJIVAMA

 

Moja djeca obožavaju knedle sa šljivama. Isprobavala sam nekoliko recepata, a one ispadale ili gnjecave ili tvrde. Ovo je najbolji recept kojeg sam dobila i uvijek mi uspije. Zato ga želim podijeliti sa vama.

sastojci: 1500 g krumpira, 400 g brašna, 200 g griza, 50g maslaca, 1 jaje (veće) i prstohvat soli

po potrebi (zavisno od vrste krumpira) staviti više brašna

Dakle, skuhamo krumpir, procijedimo i izmiksamo u pire. Kad se ohladi dodamo smjesi maslac u tankim listićima, jaje i miješamo. Na kraju dodamo griz, sol i brašno. Sve skupa miješamo dok ne dobijemo mekše tijesto, ne prečvrsto i  ne smije biti gnjecavo, a opet mora biti mrvicu ljepljivo.

Netko oblikuje kuglice tako da od valjka tijesta reže kriške u koje kasnije zamota šljivu ili nadjev. Ja sam se naučila da otrgnem podjednake komade tijesta koje oblikujem u pljeskavicu i zatim "upakiram" šljivu.

Stavljati kuhati nekoliko komada u malo širu i dublju posudu sa skoro kipućom vodom. Dodajte mrvicu ulja u vodu.

Pazite da vam se ne ostanu zalijepljene na dnu ili jedna za drugu. Kad isplivaju kuhati još koju minutu.

Ja ih dodatno uvaljam u pržene mrvice.

Ova smjesa je dovoljna za približno 25 velikih šljiva i da tijesto bude barem cm debljine.

Dobar tek!

CVIJEĆE MOJE RADO BIH TE BRALA

Ovih dana vrijeme se poigrava sa nama, baš kao dijete sa loptom. Jutra su magličasta, hladna, a kako dan odmiče, sve je toplije. Prerana večer opet zavije hladnoćom, a moje biljčice se mijenjaju iz dana u dan. Polako žute listovi, padaju, cvijeće nestaje, spremajući se na željno čekani zimski počinak. Uvijek me nekako rastuže smeđe crne glavice nekad žarkog cvijeća, polusuhe grančice i napola istrunulo lišće. Al sad nećemo o tome.

Ovo je vrijeme da cvijeću kažem hvala, na svakom cvjetku, na svakom listu, na bezbrojnim motivima mojih fotografija.

Svakoj pčeli, bumbaru i leptiru. Hvala! Hvala! Vidimo se opet sa prvim toplim zrakama sunca.

Ovo sam ljeto zbog suše malo zapostavila svoj cvjetnjak, ne u smislu da ga nisam održavala i uređivala već nisam ništa novo sadila. Tj. jesam, ali nešto sitno. Imala sam u planu više toga, pokoje drvo, neke nove ideje, ali život nas uvijek okrene na neku drugu stranicu. Tako moje želje stoje i dalje u mom srcu čekajući dan kada će se ostvariti.