THE NOTEBOOK / O LJUBAVI

   Ovo ne pišem zato što je Valentinovo, niti sam od onih koji misle da se baš na taj dan moramo voljeti, glumiti neke zadane uloge, darivati kao po zapovijedi, već me jednostavno ganuo do suza film „The notebook“ koji sam, pogledala, istina ne od samog početka, al sasvim dovoljno da me njegova životom udahnuta priča obuzme, da počnem razmišljati o ljubavi. O ljubavi koja ne poznaje vrijeme, koja se ne može vidjeti, al ju osjećamo svuda oko nas. Ponekad je shvaćamo zdravo za gotovo i u stanju smo izvršavati sve svoje dnevne obaveze, rutinski, pa se i prema ljubavi ponašamo tako. Iako smo i sami svjesni  činjenice da nismo besmrtni i da nitko od nas ne zna koliko će je još moći dugo primati, niti da li će je imati više kome dati. tu istu ljubav. Jer ovo što imamo danas, sutra, ovaj život je prolazan, još malo pa će nestati, kao pijesak vjetrom odnešen, ne možemo ni zamisliti kojom brzinom se život odvija...godina za godinom i već nas nema,  kad si mlad čini ti se da nikad nećeš biti star, pa ni kad ostariš još uvijek ne shvaćaš. Silna pitanja se roje, a odgovora nema, baš ni otkuda.

Što je točno starost? Bore i nemoć?
A ljubav? 

 Broji li ona godine? Da li ljubav i osjećaji žive i poslije nas? Gdje odlazi ta energija, gdje odlazi ono što je stvorila ljubav? Gdje odlaze godine strepnje nad djecom i našim najbližima? Gdje su zakopane misli godinama tkane u nama? Tko čuva škrinjicu našeg blaga? Čuvaju li ih anđeli?

 Zašto je život ko kotač kad ga gurneš nizbrdo? Dok dođe do kraja, nema više ni ceste, ni kamena, ničega, ni ponora. Samo magla u kojoj više ničeg nema. Ni zvuka, ni mirisa? Ni poljupca? Ni dodira?

I na kraju filma, nitko ne umire, već donosi slutnju na mogući suton života, al zajedno, u paru, baš kako su navikli, u dobru i zlu,  njihova je ljubav, idealna i čista, strastvena i neponovljiva, onakva kakvu samo izabrani mogu doživjeti. Onakva kad muž želi biti uz svoju voljenu, bolesnu  i kad živi za onih pet minuta kad se vrati  prava njegova ljubav, upravo ona koja ga poznaje, koja ga zove imenom, jer on voli nju i kad ona ne zna tko je on, čita joj priču o njihovom životu i neumorno čeka onu iskru u njenom oku kad ona shvati da je to priča o njima i njihovoj ljubavi.
 Jer on ju je volio i prije i sada i voljet će ju i poslije smrti i ne želi se odreći ni po koju cijenu svoje ljubavi, spreman i da zajedno dočekaju novi život, onaj isti o kojem ne znamo ništa i u kojem možemo samo sanjati nastavak ovog istog života.

      Nije mi namjera bila nikoga rastužiti, već sam osjećala potrebu da svoje osjećaje, misli, strepnje i slutnje ostavim ovdje da se sjetim, da ne zaboravim.
     Svjesna sam da je to film, al sjetim se trenutaka kad sam gledajući svoju ljubav, pitala sama sebe: Bože, jel moguće voljeti ga još više?

 I tada shvatim kako sam sretna što ga imam.

   

part 3, SLATKO NA KRAJU

I dakle, slatko na kraju.
Godinama već skupljam recepte, al nekako su mi najdraži oni provjereni, koji mi uvijek uspiju, koje znam napamet i za koje uvijek imam spremne namirnice. Otkad imam djecu, većinom pečem kolače po njihovim željama, a danas sam htjela za promjenu probat nešto novo, uvjeti su bili da bude čokoladno, višnjasto, lagano i brzo gotovo, a kako sam radila navečer, poželjno je bilo da se jede odmah. Tako to inače kod nas ide.

Već nekoliko mjeseci čuvam kalup za kuglof i nikako da ga isprobam. Do danas.
Recept za voćni kuglof:
-200 grama voća (grubo naribanih jabuka, višanja ili banana)
-130 g brašna
-130 g šećera
-5 jaja
-5 žlica vruće vode
-4 žlice kakaa
-prašak za pecivo

Odijelimo bjelanjke od žumanjaka, od bjelanjaka izmiješamo snijeg, od žumanjaka, šećera i vode pjenastu smjesu.
Brašno, kakao i prašak za pecivo dodamo smjesi od žumanjaka, zatim snijeg i voće, ovo  zadnje lagano  umiješamo.
Uliti u namašćen i pobrašnjen kalup i peći 45 minuta na 175 stupnjeva.
Preliti preljevom, čokoladom, dodati šlaga, voća, po želji.
Još se nije stigao ohladiti, već smo ga pojeli.
Dobar tek!

PART 2, DOMAĆI BAKIN KRUH

Uživam gledati snijeg kako pada kroz kuhinjski prozor dok pripremam slastice za svoje najmilije. Cestom lagano prolazi tu i tamo koji automobil, sve je mirno, čak se ni lavež pasa ne čuje.

 U petak mi se nije dalo ići po kruh. A kod kuće ga više nije bilo. Odlučila sam ispeći svoj prvi kruh. Znam, majka troje djece, al ne ide mi dizano. Barem sam tako mislila. Za početak htjela sam nešto jednostavno, nešto gdje ne mogu pogriješiti. I uspjela. Recept je jednostavan da jednostavniji ne može biti. Radila sam na kilu brašna, a pekla u velikom kalupu, inače peki, dakle recept:
Domaći kruh
-1 kg oštrog/mekog/pola pola brašna, kako imate
-dvije vrećice suhog kvasca
-litra tople vode
-5 žličica soli
U velikoj zdjeli brašno pomiješate zajedno sa kvascem, soli, pa zatim i vodom. Miješajte dok ne dobijete jednoličan izgled vaše smjese. Ovaj postupak traje svega par minuta.
Zatim poklopite krpom i stavite na radijator. Tak sam ja napravila. Nek se diže. Promijesite ga nakon 15 minuta i ostavite još pola sata da se diže, ili manje, po potrebi.
Tijesto istresite u pouljen i pobrašnjen kalup, tepsiju, votevr. Pustite ga da se još malo digne u pećnici, zatim pojačajte i pecite na 200 stupnjeva cca 40 minuta, zavisi od vaše pećnice i kako pečen kruh volite.
Dobar tek.
Mene oduševljava kombinacija domaće slanine, luka i ovog kruha.

Radila sam još jedan u kombinaciji 800 grama mekog brašna i 200 grama raženog. Prefino i ima ga dosta za dva dana.

UŠUŠKANE ZIMSKE VEČERI

PART 1. FOTOGRAFIRANJE

Nekako me primilo fotografiranje i kuhanje ovih dana. Zima se pokazala velikodušna i poklonila nam poprilično težak sniježni pokrivač. Ovaj vikend jedva da sam nos promolila izvan kuće. Više me privlači biti na suhom i toplom, jedini su izuzetak pahulje koje obožavam fotografirati, još onako u pidžami sa prozora. Zamotana u šal i rukavice, čekam ih na prozorskoj dasci. Tako sam "ulovila" i ove unikatne filigranske primjerke pahulja.

 Nadam se da će biti još prilike za ovu zimu da skupim još malo ovih krhkih dragulja za svoju zbirku.

I jedna baš onako topla, u susret Valentinovu. 

Nadam se da vam je barem malo srce zatitralo.